Čovjek rukama stvara, zarađuje, oblikuje, preživljava, spašava ili uništava. Ako voliš njegove ruke onda, zasigurno, voliš i njega. Onog trenutka kad zavoliš njegove ruke, ti, zapravo, pristaješ zavoljeti sve ono što je on s njima stvorio i zaradio (i tada, kada ih zavoliš, tada već voliš i njega). Ako je stvorio i zaradio s tim rukama dosta, ili puno, onda voljeti ga – ne bi trebalo biti nešto posebno teško. Tako bar misliš i tako ti se čini. Kada zavoliš njegove ruke – ti tada pristaješ zavoljeti to što te on njima oblikuje i pretvara u savršenu, ali, onako kako te on vidi. Savršena po njegovom poimanju savršenstva. Savršenu ne da bi ti bila TI, već da bi ti postala ono što on želi; jer, tek tada ćeš moći biti savršena u pravom smislu te riječi – savršena za njega. U to će te on uvjeriti sa svojim rukama, ali, to je SVE, osim ISTINA. Kada zavoliš njegove ruke, tada pristaješ zavoljeti i načine na koje on preživljava. Jer da, s tim rukama on živi i preživljava. Na koje načine preživljava? Što radi s tim rukama i kako?! Tada, kad si te ruke već zavoljela – to ti postaje manje bitno, skoro, mogli bismo reći, nebitno. Jer, ako voliš njegove ruke, onda voliš i njega. I u konačnici, ako voliš njegove ruke, ako ih stvarno i uistinu voliš, onda vjeruješ da će te tvoj čovjek njima spasiti, a dok vjeruješ da će te spasiti, zapravo, on će te njima uništiti.