Pitao me koji mi je bio cilj. Rekoh mu tada – posijati sjeme. Sjeme sumnje. Jednom posijano – više nikad ne vene, ne nestaje, ne jenjava i ne napušta svoga vlasnika. Mogu proći dani, mjeseci, godine; možeš i ne zalijevati to sjeme, a ono će rasti, rasti i rasti. Kao što puzavac raste po napuštenoj kući. I raste, i zaposjeda… te u konačnici proždire i uništava. To mi je bio cilj; ništa više, niti manje.