Mnogi muškarci sami sebe nazivaju ocem svoje djece, a za tu djecu nisu napravili ništa, osim što su ih “napravili”. Mnogi očevi su zvijeri za svoju djecu, a da toga nisu ni svjesni. Svaki muškarac koji nije poštovao majku svoje djece nije bio niti otac svojoj djeci. Svaki put kada je podigao ruku na svoju ženu zapravo je udario svoje dijete. Svakim svojim udarcem ubijao je ženu, a ubijajući nju ubio je i svoju djecu te u konačnici – svoju obitelj. Muškarac koji je ubio svoju obitelj ne bi trebao dobiti priliku stvoriti novu obitelj, jer i tu obitelj čeka propast uz takvog “muškarca”. Za cijeli život su jadna djeca kojoj otac nije dao ništa osim financijske podrške. U današnje vrijeme ljudi stupe u brak i dobiju djecu, a onog trenutka kada se rastanu ili onda dok djeca gledaju oca koji tuče majku, djeca bivaju nepovratno uništena od strane onih koji su im sve. Čovjek koji je jednom stvorio obitelj, a potom je uništio je čovjek koji ne bi trebao imati pravo stvoriti još jednu obitelj koju će uništiti. Zakonom bi mu trebalo biti zabranjeno raditi djecu koju će uništiti za cijeli život. Otac. Kratka riječ iza koje se krije toliko toga. Žensko dijete koje biva uništeno ili razočarano od strane oca u budućnosti će najvjerojatnije tražiti istog takvog muškaraca. Žensko dijete koje je imalo oca koji joj nije pružio ništa osim financijske podrške, kasnije traži tog istog oca u želji da ju on voli, kao što pravi otac voli svoju kćer. Imat će to dijete (kćer) zatim djecu s pogrešnim muškarcem, a onda će i ta djeca biti bespovratno uništena (…). Ne može nijedan muškarac nadomjestiti ljubav koju otac nije dao svojoj kćeri – onda kada je trebao. Stoga, muškarci koji su već jednom uništili svoju obitelj ne bi trebali imati pravo stvoriti još jednu obitelj koju će uništiti.