Bez riječi.

Bez pozdrava.

Si otišla.

Cvijete moj.

Bez pogleda.

Bez stiska ruke.

Ljetnog dana.

Sunčanog.

Tužnog.

Najtužnijeg.

I pomislim na tebe.

Posjetiš me u snovima.

I pomislim na tebe.

Mislim guliš krumpir na drveom stolcu.

Pomislim na travu.

Zelenu.

Osjetim njen miris.

Mislim kako si ju pokosila.

A nisi.

Ona i dalje raste.

Kosi ju netko drugi.

Otišla si.

Nisi me ni pozdravila.

Zato i dođeš tako često.

Posjetiš me u snovima.

Kupila sam ti cvijet.

I križić.

Oprosti što ti ga ne mogu dati.

Nisi tu.

A uvijek ćeš biti.

U mom srcu.

U mojim mislima.

U mojim sjećanjima.

Kuća tvoja stoji.

Na istom mjestu.

Čini se sve isto.

A nije.

Nisi tu.

Otišla si.

Cvijete moj.

A nisi me ni pozdravila.

Moja najdraža.

Moja jedina.

Nisi me ni pozdravila.


Komentiraj

Design a site like this with WordPress.com
Započnite