Nemoj nikada izdati dijete u sebi.

Ono dijete ranjeno.

Povrijeđeno.

Izdano.

Izudarano.

Odbačeno.

Prevareno.

Nemoj ga ostaviti da čuči samo

u kutu mračne sobe.

Prigrli to dijete ranjeno.

Izdano.

Povrijeđeno.

Prihvati to dijete.

Takvo kakvo je.

Prgavo.

Zajedljivo.

Osvetoljubljivo.

Prihvati ga.

Razumi ga.

Znaj da nije uvijek sve svoje izbore samo biralo.

Zato ga voli.

Razumi ga.

Ne osuđuj ga.

Oprosti mu što je lagalo.

Kralo.

Varalo.

Skrivalo.

Što se pretvaralo.

Osjeti svu njegovu bol.

I shvati ga.

Shvati ga.

Jer nije mu bilo lako.

Priđi mu.

Pruži mu ruku.

Povedi ga kroz vrata.

Svjetlost vas zove.

Svjetlost na vratima.

Da zajedno izađete.

Da se radujete.

Zove vas sreća.

Ljubav.

Izađite zajedno.

Pomirite se.

A onda pusti to dijete neka ide.

Neka korača svijetom sreće.

Bosonogo.

Neka skače po livadama.

Lokvama.

Pusti ga.

Neka ide.

Samo tako ćete se pomiriti.

Samo tako ga nećeš morati izdati.

I napustiti.

I ti. Kao i svi.