Mogu proći minute,

sati,

dani,

mjeseci

i godine.

Ništa se neće promijeniti.

Možemo hodati

znanim i neznanim

ulicama.

Poznatim i nepoznatim

putevima.

Uvijek ćemo se sretati.

Uvijek ćemo se osjećati.

Ništa se neće promijeniti.

Uvijek ćemo se osjećati.

U svakoj zraci sunca.

U svakom pogledu prema nebu.

U svakom dahu vjetra.

U svakom tuđem osmjehu.

Pogledu.

Uvijek ćemo se osjećati.

Ti mene. I ja tebe.

I ništa se neće promijeniti.

Uvijek će odjekivati sve neizgovorene riječi.

Uvijek će jecati sve neprekinute tišine.

Uvijek će nas pratiti svi neostvareni snovi.

I želje.

Uvijek ćeš osjećati ti mene. I ja tebe.

I ništa se neće promijeniti.

Uvijek će glasno odzvanjati svako neizgovoreno volim te.

I još glasnije svako izrečeno mrzim te.

I ništa se neće promijeniti.

Uvijek će netko sjediti na onom stolcu.

Jesti za onim stolom.

Ležati na onom krevetu.

Spavati na mom jastuku.

I ništa se neće promijeniti.

Uvijek ćeš osjećati ti mene. I ja tebe.

Uvijek će duša plakati.

Uvijek će usne izgovarati: a što se to mene tiče?

.. jer usne su naviknule lagati.

I tako će uvijek biti.

Ništa se neće promijeniti.

Svejedno ćeš uvijek ti osjećati mene. I ja tebe.

…

I ja tebe.