Zaista je teško ubiti tu zvijer u sebi.

Tog žderača lijepih osjećaja.

Unutar sebe.

Tog prokletnika.

Tu sjenu. Skrivenu od ljudi.

Koju skrivaš i od sebe samoga.

Koja te posjeti uvijek u sitne sate.

Zaista je teško.

Iako se pojavi jako kratko.

Jako je i snažno.

Ta zvijer.

Koja ne umire čak iako ju ne hraniš.

Uvijek je tu.

Dio tebe.

Dio tvoje ličnosti.

Dio tog tamnog kutka.

U tvome mozgu.

Dio tvog nevidljivog.

Skrivenog.

Ta zvijer.

Opasnija od životinje.

Opasnija od čovjeka.

Slabija od dana.

Snažnija od noći.

Ta prokleta zvijer u tebi.

U meni.

U svima nama.

Ne umire nikada.


Komentiraj

Design a site like this with WordPress.com
Započnite