U jednom trenutku za njom trčimo.

Već u drugom od nje bježimo.

Dok ju hvatamo uvijek nam je nedostižna.

Uvijek nam pobjegne .. tek za jedan tren.

Za tren.

Iza ugla.

I nestane.

Za sekundu daha.

Kad od nje bježimo

ona nas prati kao sjena.

Priča nam.

I šapuće.

Sve gorke

gole

odvratne

i bolne

istine.

Koje smo hvatali.

I one od kojih smo bježali.

Na kraju nas sustigne.

Istina.

Na kraju ju uhvatimo.

Istinu.

I ostaje s nama.

Da s njom živimo.

Istina.

I ona od koje smo bježali.

I ona koju smo hvatali.

Sustigne nas.

A jedno je u tome sigurno.

Nijedna ne donosi olakšanje.