Taj prokleti crv.

Crv sumnje.

Bijesa.

Tuge i nemira.

Crv zamjeranja.

Ta štetočina.

Odvratna.

Samo jednom kad ti se zavuče u kuću ne možeš ga se više riješiti.

Ne da ti mira.

Kopa sve dublje.

Jede.

Ždere.

Tebe.

I sve u tebi.

I koliko god ga se želiš riješiti… ipak je kasno.

Jer sve postaje trulo.

I trune i dalje.

I ne možeš više spasiti.

Ništa..

Kasno je.

On nastavlja jesti

i jest će

dok sve ne pojede.

Dok sve ne poždere.


Komentiraj

Design a site like this with WordPress.com
Započnite