Ne znam koju više ne mogu podnijeti.

Onu što te se preko dana ni ne sjeti..

..ili onu koja navečer ne može zaspati..uvijek poslije ponoći..

Od pomisli na ljubav.

Od pomisli na mržnju.

Ne znam je li te više volim ili te više mrzim…?

Od toga me boli cijelo tijelo.

Dušu sam si od boli povratila.

Pa hodam svijetom bez nje.

Pretvaram se.

Lažem.

Volim.

Patim.

Bar osjećam.

Živa sam.

Znam.

..jer patim.

Ne sjećam se više početka.

A ne sjećam se ni kraja.

Ne znam kad je kraj.

Ne znam ima li kraja.

Kad zažmirim mogu te čuti.

Mogu te vidjeti.

Osjetiti tvoj miris.

Usne su ti meke.

Osjetim tvoj dah.

Mislim si – volim te..

A za sekundu mi ta misao nestane..

I pomislim..

.. da si nisam dušu ispovračala..

.. sad bih povratila.