Ne možeš mi uzeti crnu.
Ide mi uz snove.
Ide mi uz dušu.
Ide mi uz oči.
Ne možeš mi uzeti crnu.
Jer bez nje neću moći.
Ni ti. Ni ja.
Ostavi mi moju crnu.
U njoj živim.
U njoj dišem.
S njom spavam.
O njoj sanjam.
Ostavi mi crnu.
Ona je dio mene.
Neka tebi tvoje roze.
Uzmi si sve dugine boje.
Meni ostavi moju crnu,
Jer zbog nje dišem.
Zbog nje postojim.
Od nekuda kreneš
negdje završiš
i uvijek ponovno
Bog te vrati na početak.
Vrtiš se u krug.
Čupaš se kao iz živog blata.
Tražiš grančicu za koju da se uhvatiš.
Ali bezuspješno.
Tražiš slamke spasa.
Vrištiš.
Zoveš upomoć.
Ali uzalud je.
Nitko te ne čuje.
Nitko te ne dolazi spasiti.
Spas ne postoji.
Ponekad se čini
kako bi najbolja opcija, za spasiti se, bila: udaviti se.
To bi značilo pustiti se.
Prepustiti se.
Prestati bježati.
To bi značilo blaženstvo.
Mir.
Spokoj.
Jer od nekih stvari ne možeš pobjeći.
Možeš im se samo prepustiti.
Nemoj nikada izdati dijete u sebi.
Ono dijete ranjeno.
Povrijeđeno.
Izdano.
Izudarano.
Odbačeno.
Prevareno.
Nemoj ga ostaviti da čuči samo
u kutu mračne sobe.
Prigrli to dijete ranjeno.
Izdano.
Povrijeđeno.
Prihvati to dijete.
Takvo kakvo je.
Prgavo.
Zajedljivo.
Osvetoljubljivo.
Prihvati ga.
Razumi ga.
Znaj da nije uvijek sve svoje izbore samo biralo.
Zato ga voli.
Razumi ga.
Ne osuđuj ga.
Oprosti mu što je lagalo.
Kralo.
Varalo.
Skrivalo.
Što se pretvaralo.
Osjeti svu njegovu bol.
I shvati ga.
Shvati ga.
Jer nije mu bilo lako.
Priđi mu.
Pruži mu ruku.
Povedi ga kroz vrata.
Svjetlost vas zove.
Svjetlost na vratima.
Da zajedno izađete.
Da se radujete.
Zove vas sreća.
Ljubav.
Izađite zajedno.
Pomirite se.
A onda pusti to dijete neka ide.
Neka korača svijetom sreće.
Bosonogo.
Neka skače po livadama.
Lokvama.
Pusti ga.
Neka ide.
Samo tako ćete se pomiriti.
Samo tako ga nećeš morati izdati.
I napustiti.
I ti. Kao i svi.
Tišina odzvanja.
Pogled ju presjeca.
Knedla u grlu je prisutna.
Pri svakom susretu naših pogleda.
Prošlost nas još uvijek proganja.
Sjećanje ne jenjava.
Tuga uz tišinu odzvanja.
U srcu još steže.
Ali još uvijek se i uzlupa.
A predosjećaj se dogodi.
Svaki put prije tog susreta.
Možda nas to naša misao doziva.
Ili Bog jedanoga drugome na put postavlja.
Pri svakom susretu.
Pitam se što je glasnije.
Mrtva tišina prisutna.
Koja odzvanja.
Ili duša koja vrišti.
Kao da se svijet raspada.
A mi samo šutimo.
Znamo što mislimo bez da kažemo.
Ono što misliš ti ja osjećam.
Ono što mislim ja ti osjećaš.
A mrtva tišina svejedno pobjeđuje.
Guta nas.
Vuče nas u ponore.
I tamu.
U dubine nezamislive.
Zajedno sa svim našim lažima,
zamjerkama,
našim istinama.
Igrama.
I našim životima s drugima.
Obavija nas.
Čvrstim rukama.
Ona nas ne pušta.
Samo šuti i odzvanja.
Isto kao i smrtna presuda.
U kojoj živimo.
Tuđim odabirima.
Ili našima?
Trulež u prošlosti.
Trula sadašnjost.
Neizdrživo trula budućnost.
Za koga gradimo ovaj truli svijet?
Što ostavljamo djeci u amanet?
Čije laži javno širimo?
Za koga masu obmanjujemo?
Zbog koga našoj djeci lošu budućnost krojimo?
Tko smo u ovom sustavu?
Ovce ili težimo revoluciji?
Revolucija jede svoju djecu.
Ali i ovce bivaju pojedene.
Od poludjele mase.
Izobličene.
Kakav svijet stvaramo?
Što našoj djeci ostavljamo?
Za koga se zapravo borimo?
Koga obmanjujemo?
Tko nam kroji propise?
Pravila i zakone.
Koga se bojimo?
Zbog čega na malo pristajemo?
Što našoj djeci ostavljamo?
Čemu težimo?
Zašto kao strvine na plijen skačemo?
Na one koji plijen nisu.
Tragamo zubima bližnjega.
Pokoravamo se budalama.
Imbecilima.
Ljudima upitne pameti.
Lažovima.
I parazitima.
Lažni pobornici pravde.
Lažnih pisanih propisa.
Ne primjenjivih pravila.
Prikriveni lopovi.
Lažni moralisti.
Dosadni pasivci.
Ljudi bez ambicija.
Bez pameti.
Bez odraza.
I ogledala.
Ljudi bez znanja.
Bez vještina i kompetencija.
Vode nas.
Kroz ovu trulež.
Na put bez povratka.
Kao marionete.
Igramo se.
S dodjeljenim nam ulogama.
Od strane nesposobnjakovića.
Bez ambicija.
Reci mi zašto naša tišina odzvanja.
I čega je cijena bila najskuplja.
Reci mi koliko je koštala istina.
Što je ostala neizgovorena.
Koliko je koštala laž.
Dugo pričana.
Reci koja je od njih dvije bila jeftinija.
Pričaj mi o svojim borbama.
Pričaj mi o svojim strahovima.
Kaži mi nešto o svojim željama.
Svojim nadama.
Pričaj mi tko je iza onog vanjskoga.
Svima znanoga.
Pričaj mi koga sanjaš.
Reci mi o čemu maštaš.
Pričaj mi o onome tko si bio.
Reci mi nešto o onome koga si u sebi skrio.
Pokaži mi svoje najmračnije.
Ono najdublje.
Reci mi tko ti je snove ukrao.
Pričaj mi zašto ti ih je uzeo.
Reci mi o čemu razmišljaš.
Dok u daljini pogled gubiš.
Teško dišeš.
I na kraju prešutiš.
Tko čuči u tami tvoga ja?
Poznaš li ga?
Tko izgovori sve što kaže tvoje ja?
Poznaš li ga?
Tko nosi tamu tvoga ja?
Tko nosi svjetlost tvoga ja?
Poznaš li ga?
Tko gospodari tvojim mislima?
Poznaš li ga?
Koga više hraniš u svome ja?
Onoga dobroga ili lošega?
Pričaj mi.
Koliko košta?
Šaka naših snova.
Koliko košta?
Šaka mojih iluzija.
Koliko košta?
Put bez povratka.
Koliko košta?
More mojih nadanja.
Koliko košta?
Kutija naših uspomena.
Koliko košta?
Recite.
Na prodaju je.
Cijena.
Život.
Pričaj mi... 