Sanjala sam naš život
koji nismo proživjeli.
-
Najvažnije je pronaći u sebi sve one skrivene dubine.
Pronaći.
Otkriti.
Sve one skrivene želje.
Otkriti kamo te srce vodi.
Zbog čega ti srce drhti.
Najvažnije je otkriti što te to čini živom.
Što te pokreće.
Zbog čega živiš.
Zašto dišeš.
Zbog čega se glasno smiješ.
Zbog čega lijepo sanjaš.
Zbog čega se nadaš.
Najvažnije je otkriti zbog čega se svakog jutra budiš.
Zašto hodaš.
Zašto živiš.
I dišeš.
Bez toga – sve vrijedi ništa.
Ako ne znaš što želiš,
ako ne znaš kamo te srce vodi,
ako ne znaš zašto ti srce zadrhti.
Sve je uzalud.
Bez toga – sve vrijedi ništa.
Ako ne znaš što te čini živom,
što te pokreće,
zašto dišeš i glasno se smiješ.
Ako ne znaš, sve je uzalud.
Bez toga – sve vrijedi ništa.
Ako ne znaš zašto se ujutro budiš,
zašto hodaš i dišeš,
ako ne znaš zašto živiš.
Ako ne znaš, sve je uzalud.
-
Samo ti.
Ti si jedina.
Najvažnija.
Samo ti.
Samo ti si sunce.
Kiša.
Nebo.
More.
Mjesec.
I zvijezde.
Samo ti.
Ti si sve.
Ti si jedina.
Najdraža.
Najljepša.
Namilija.
Moja jedina.
-
Pusti me.
Dopusti mi da pronađem mir.
Pokloni mi mir, za sve nemire.
Pokloni mi sreću, za svu tugu.
Pusti me.
I odi.
Pokloni mi prekrasne snove, za sve noćne more.
Pokloni mi osmijeh, za sve suze.
Pusti me
i odi.
Pokloni mi istinu, za sve laži.
Pusti me i odi.
Molim te.
Pokloni mi zaborav, umjesto svih sjećanja.
Pokloni mi odlazak, za sva dosadašnja vraćanja.
Pusti me i odi.
Molim te.
-
Kad god mi misli krenu u nekom smjeru
znam da tamo si ti.
Kad god mi srce zadrhti, znam da blizu si mi.
Osjećam te.
Mogu te pronaći mislima.
U mislima.
Dušom.
U duši.
Kad pomislim na tebe.
Ugledam te.
Vidim te.
Uvijek si tu.
Prisutan.
Moj.
Kad god mi zastane dah
znam da blizu si mi.
Ne trebaju mi oči.
Miris.
Ni dodir.
I bez toga znam kada si tu.
Osjećam te.
.. jer moj si!
-
Otplatit ću sve dugove.
Tvoje i moje.
Samo pusti me.
Otplatit ću sve čaše razbijene.
Sve tuge popijene.
Sve pjesme već jednom plaćene.
Otplatit ću dugove.
Tvoje i moje.
Samo pusti me.
Otplatit ću sve račune zakašnjele.
Račune plaćene i neplaćene,
tvoje i moje.
Samo pusti me.
Otplatit ću sve dugove,
za noći neprospavane,
prilike prokockane,
laži izrečene. Tvoje i moje.
Samo pusti me.
Otplatit ću sve dugove,
sve teške istine,
najveća ludila,
histerije, tvoje i moje. Sve dugove.
Naše.
Samo pusti me.
Molim te pusti me.
Otplatit ću sve dugove,
sjećanja
i zaborave,
neostvarene želje i snove,
sve što smo dužni, ti i ja.
Svima.
Svijetu.
Bogu.
I ljudima.
Nama.
Otplatit ću sve dugove, tvoje i moje.
Sve.
Samo pusti me.
Otiđi, zatvori ta vrata
i pusti me.
A ja ću otplatiti sve naše dugove.
Neplative.
Neisplative.
Gnjusne.
Lažne.
Skrivene.
Izmišljene.
Postojeće i ne postojeće.
Plaćene duplo i ne plaćene.
Samo molim te, pusti me.
Pusti me.
Ja ću, vrlo rado.
-
Tajne možemo skrivati.
Na dlanovima.
U pogledima.
U tišinama.
Mračnim noćima.
U pustim haustorima.
Iznajmljenim stanovima.
I zaključanim podrumima.
Uvijek će isplivati.
Uvijek će nas pronaći.
Uvijek će nas slijediti.
A mi ćemo ih odvesti
pred vrata
onih koje volimo.
Na kraju će njima na vrata pokucati.
I sve će se otkriti.
Tajne možemo skrivati.
A one će nas jesti.
Malo po malo.
Proždirati.
Osakatiti.
Otuđiti.
Promijeniti.
I na kraju izobličiti.
Tajne uvijek možemo skrivati.
Ali, svejedno će izaći
s mjesta gdje su skrivene.
Možemo ih uvijek skrivati.
Svejedno će doći.
I pronaći nas.
Možemo od njih bježati.
Možemo ih i zaboraviti.
Ali one neće zaboraviti nas.
Nikada.
Uvijek će nas vjerno pratiti.
Proganjati.
Proždirati nas i naše najbliže.
Najmilije.
Naše jedine.
Naše tajne.
Zbog tajni ćemo lagati.
Tajne ćemo skrivati.
Od njih bježati.
Ostavljati ih.
Zakopavati ih.
No, one će nas svejedno pronaći.
Mi smo na to spremni.
Ali nisu naši najmiliji.
-
Mogu proći minute,
sati,
dani,
mjeseci
i godine.
Ništa se neće promijeniti.
Možemo hodati
znanim i neznanim
ulicama.
Poznatim i nepoznatim
putevima.
Uvijek ćemo se sretati.
Uvijek ćemo se osjećati.
Ništa se neće promijeniti.
Uvijek ćemo se osjećati.
U svakoj zraci sunca.
U svakom pogledu prema nebu.
U svakom dahu vjetra.
U svakom tuđem osmjehu.
Pogledu.
Uvijek ćemo se osjećati.
Ti mene. I ja tebe.
I ništa se neće promijeniti.
Uvijek će odjekivati sve neizgovorene riječi.
Uvijek će jecati sve neprekinute tišine.
Uvijek će nas pratiti svi neostvareni snovi.
I želje.
Uvijek ćeš osjećati ti mene. I ja tebe.
I ništa se neće promijeniti.
Uvijek će glasno odzvanjati svako neizgovoreno volim te.
I još glasnije svako izrečeno mrzim te.
I ništa se neće promijeniti.
Uvijek će netko sjediti na onom stolcu.
Jesti za onim stolom.
Ležati na onom krevetu.
Spavati na mom jastuku.
I ništa se neće promijeniti.
Uvijek ćeš osjećati ti mene. I ja tebe.
Uvijek će duša plakati.
Uvijek će usne izgovarati: a što se to mene tiče?
.. jer usne su naviknule lagati.
I tako će uvijek biti.
Ništa se neće promijeniti.
Svejedno ćeš uvijek ti osjećati mene. I ja tebe.
…
I ja tebe.
-
Od svih osjećaja
samo je patnja sigurna,
realna,
stvarna,
opipljiva,
ostvariva,
jaka,
i nepodnošljiva.
Samo ona tjera čovjeka
na pokretanje,
prenošenje emocija,
misli
i želja.
Samo patnja svijet pokreće.
Laže tko kaže drugačije.
Samo u patnji svi smo jednaki.
Kada volimo
možemo voljeti na tisuću načina.
Samo na jedan način patimo.
.. jer bol je neizbježna ..
.. patnja je neizbježna,
stvarna,
surova
i prokleto opipljiva.
Patnja
pročišćava,
otvara,
pokreće
i uništava.
Tjera na stvaranje.
Tjera na pisanje.
Prenošenje.
.. jer je stvarna
moćna,
opipljiva
jedna, jedina
i neponovljiva
.. jer je svaka patnja,
svakog čovjeka,
tako ista,
a tako prokleto
drugačija.
-
Možemo li sve oprostiti?
Sve što jedni drugima šutimo.
Sve što jedni drugima iza leđa govorimo.
Sve što jedni drugima činimo.
Možemo li oprostiti
i krenuti dalje?
Oprost će nas osloboditi.
Ali, možemo li zbog toga oprostiti?
Oprost će nas spastiti.
Ali, možemo li oprostiti?
Oprost spava u svakome od nas.
Samo ga moramo probuditi.
.. jer on će nas spasiti.
On će nas osloboditi.
Ako oprostimo
lakše ćemo disati.
Kada oprostimo njima.
Onda
ostaje nam još samo
i sebi oprostiti.
To što smo njima oprostili.
Samo to.
Pričaj mi... 